O pesnicima …

Petrarka je rekao da pesnici počinju da žive tek kada umru. Kosta Vujić navodno svom učeniku/pesniku Miloradu Mitroviću da ga čeka teška sudbina pesnika po cenu večne slave. Cane Partibrejkers da srećni ljudi ne pišu pesme. Tamo neka budala da su pesme krik duše. 

Napisao sam ih samo nekoliko u životu. Svaki put sam imao osećaj kao da vrhom pera probadam svoje srce i da umesto mastila pišem svojom krvlju. Sreća je moja verovatno što nisam bio dovoljno talentovan da bih bio pesnik, pa ću možda i poživeti koju godinu duže. 

U duhovnom smislu, ne postoji teži život od njihovog ali i ne postoji večnija slava od njihove … Oni najbolji ostaju upamćeni hiljadama godina … 

Oni su zauvek besmrtni jer žive u našim srcima …

Ovaj ispod je moj omiljeni, ovo je moja omiljena pesma i moj omiljeni stih:

“Moj živote beše li tek san?”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s