Moja Facebook stranica je postala zaista neverovatno posećena u poslednje vreme. Mnogo ljudi je počelo da je prati i gotovo da ne mogu da stignem da u toku dana odgovorim na sve poruke i komentare.
Zaista mi je teško da rečima dočaram koliko sam zahvalan svima onima koji su pročitali moju knjigu i koji mi pomažu u njenoj promociji.
Nažalost bilo je i nekih poruka koje sam iskreno očekivao ali ponovo kad vam stignu, ostanete ipak šokirani do koje granice ljudska zloba, pakost pa u krajnjoj liniji i glupost mogu da idu.
Jedan mi je rekao da kao i Vuk Drašković sa romanom Nož nanosim štetu svom narodu.
Ok, ja zaista ne znam kako da ovo drugačije kažem, ali pojedini Srbi jesu činili ratne zločine, kao što su to radili i pojedini Hrvati, Bosanci itd … To ne znači da su ti narodi krivi za to, već samo ti određeni ljudi … Jednostavno, zar ne?
Ali to na stranu, to sam očekivao, pa mi i nije previše smetalo …
Jedan mi reče da me Amerikanci plaćaju … što je donekle i istina … Često radim ovde poslove za Amerikance ali i za razne druge nacije … Bilo bi lepo kad bi me plaćali da pišem … možda se i to desi jednog dana … samo može da bude nezgodno jer ja uvek pišem samo ono što ja hoću.
Ali jedan me je posebno ujeo za srce …
Kaže čovek dobra knjiga, bla bla bla, čudi me da nije izdata, to me samo dovodi do zaključka da si tražio previše para ?!
E moja budalo … samo par ljudi i ja znamo šta sam sve prošao i kroz šta sad prolazim da bi ova knjiga jednom ugledala svetlost dana …
Ali da više ne bi pričali o parama …
Ja pisac i vlasnik autorskih prava knjige “Mrzim svog brata” poklanjam svoj roman bilo kojoj većoj izdavačkoj kući koja se obaveže da će je na adekvatan način promovisati, sa tom razlikom da se napravi dogovor da se moj autorski honorar uplaćuje humanitarnim organizacijama NURDOR u Srbiji, za ostale EX-YU republike, predloge dajte sami …
Dakle dinara mi ne treba od ove knjige … ona je moj poklon mom narodu … U nju su utkani, moje srce i moja duša. Ništa vrednije od nje nemam da vam dam …
“Ако застанеш и посегнеш каменом на сваког пса који на тебе залаје, нећеш стићи на циљ свог пута…”
Парафразиран велики писац из земље оптинске пустиње. Знаш из које.
И знаш – који.
Поздрав Бане!
Stizem ja do svog cilja prijatelju … to je moja sudbina koja nema alternativu … Da li bi trebao da ignorisem … sigurno da da … ostaj mi zdravo, veliki pozdrav za tvoju porodicu i tebe. Za brata posebno !
…Мој КОМПРОМИС би могао бити, рецимо, Енкориџ.
Хвала Ти на подршци.
Жив био!
Dragi Bane, Ne osvrci se na sitne duse. Biti covek je najteze. Nastavi da pises. Uvek cu te podrzati.
Hvala vam Suzana 🙂 Svako dobro.
Meni pokloni 100$, kad si već u tom dobrom vajbu :* ❤